1. dio:
Maćeha se smijala večernjoj haljini koju mi je mlađi brat napravio od starih traperica naše pokojne majke. Na kraju večeri svi su konačno shvatili što je to zapravo bilo.
Imam sedamnaest godina. Moj mlađi brat Noah ima petnaest godina.
Moja majka je umrla kad sam imao dvanaest godina. Otac se ponovno oženio dvije godine kasnije s Carlom, a kad je moj otac prošle godine iznenada umro od srčanog udara, sve se u kući promijenilo preko noći.
Carla je preuzela sve: račune, bankovne račune, poštu. Mama je ostavljala novac za Noaha i mene, a tata je uvijek govorio da je to za važne trenutke: fakultet, školske troškove, prekretnice.
Očito je Carla odlučila da te stvari više nisu važne.
Otprilike mjesec dana prije maturalne večeri, rekla sam da mi treba haljina.
Carla je jedva podigla pogled s telefona.
“Kupnja večernje haljine je glupo bacanje novca.”
„Mama je ostavljala novac za ovakve stvari“, podsjetio sam je.
Nasmijala se hladno i kratko.
„Ovaj novac trenutno održava ovo kućanstvo. I budimo iskreni? Nitko te ne želi vidjeti kako se razmećeš u nevjerojatno skupoj princezinoj haljini.“
Osjetila sam kako mi se grlo steže.
“Dakle, ima novca za posjete frizeru, ali ne i za ovo?”
“Pazi na držanje.”
“Trošiš naš novac.”
Udarila je rukom o pult i ustala.
“Ja sam taj koji financijski uzdržava ovu obitelj. Nemaš pojma koliko je život skup.”
“Tata je rekao da je novac naš.”
Izraz lica joj se odmah stvrdnuo.
“Tvoj otac je bio loš u rukovanju novcem, a još gori u postavljanju granica.”
Otrčala sam gore i plakala u jastuk kao da sam opet dijete.
Kasnije te večeri čuo sam Noaha ispred svojih vrata. Konačno je ušao s hrpom starih traperica.
Mamine traperice.
Pažljivo ih je stavio na moj krevet.
„Vjeruješ li mi?“ tiho je upitao.
Zurio sam u njega. “O čemu pričaš?”
»Lani sem hodila na tečaj šivanja, se spomniš?«
»Ali znaš šivati?«
»Lahko poskusim,« je hitro rekel. »Mislim… če je to nesmiselno, pa pustimo.«
Prijel sem ga za zapestje, preden se je uspel iztrgati.
»Ne. Mislim, da je to odlična ideja.«
