U mnogim kuhinjama ista se scena ponavlja navečer: lonac čeka na štednjaku, tjestenina je gotova, riža je odmjerena, a u međuvremenu netko uključuje električno kuhalo za vodu jer se to čini kao najbrže i najpraktičnije rješenje. Zvuk vode koja počinje tiho mjehuriti postao je gotovo dio kućne rutine. Nitko puno ne razmišlja o tome koliko je vode u kuhalu za vodu, ima li ostataka od prije ili je već sloj kamenca na dnu. Važno je samo da voda prokuha i da kuhanje počne što prije. Ali upravo u tom svakodnevnom, gotovo neprimjetnom trenutku ogroman broj kućanstava griješi, prema riječima stručnjaka za korištenje energije u kućanstvima. To nije nešto dramatično, nije opasna navika koju bismo trebali paničariti i napustiti preko noći. Ali upravo ta mala, uporna greška tiho povećava račun za struju, pogoršava okus hrane, skraćuje vijek trajanja uređaja i iz kuhinje izvlači više novca nego što bi itko pomislio.
Električni kuhalo za vodu postalo je jedan od najkorištenijih malih kućanskih aparata, posebno u domovima gdje volimo brzo kuhati. Koristimo ga za čaj, kavu, instant juhe, dječju hranu, tjesteninu, krumpir, rižu, pa čak i za ubrzavanje pripreme variva. Na prvi pogled, logika je savršena: voda u kuhalu za vodu brže vrije nego u loncu, pa štedimo vrijeme. Ali prava priča tek počinje kada pogledamo koliko vode zapravo prokuhamo i što se događa s vodom koja ostane.
