Ovi barovi ne viču.
Mirno sjede u svom pergamentnom omotu – zlatnosmeđem, prošaranom žitaricama, blistavom od čokolade – sve do prvog zalogaja.
Zatim dolazi hrskavost. Kremasti uzdah. “Bože moj, kako je ovo tako jednostavno, a tako dobro?!”
Imaju okus djetinjstva. Poput paketića s njegom. Poput ljubavi, utisnute u nešto što možeš držati.
To je moć jednostavnih sastojaka, napravljenih s pažnjom:
Oni ne hrane samo tijelo.
Oni hrane uspomenu. Dar. Radost.
